Ljubavna poezija...

Molitva


Molim za sunce u tvojim
oèima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja.


Molim da ruže ne venu
kao seæanje,
da nijednu suzu ne
puste više.


Molim za tvoje reèi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.


Molim da samoæa ne boli
više,
da doðeš u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude veènost.


Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jaèe.


Molim da ne živim od
seæanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.


Vesna Parun

Dotakla bih te

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutaš
tražeæi ljubav,
našla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume sreæu.
Dotakla bih te
kao želja;
znam da me želiš
i da me pratiš
nekim mislima
kad nikog nema
da te utešim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju èežnje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zaèaram ti usne
i umirim te rukama
tražeæi samo
da me èvrsto stegneš,
da mi samo kažeš
da sve prošlo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ideš poljem,
kad u njemu naðeš
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
još uvek oseæaš
miris poljskog cveæa,
još uvek si tamo
još uvek me pratiš...
Dotakla sam te
svojim reèima
al nije to sve,
ne, nije još kraj,
još uvek èekam te...

Maja Miljkovic

Dragocjeno trajanje


Voljena moja, našim otkucajima teèe ljubav
kao što i njenim skladnim biæem teèemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vjeènom osjeæaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjeæanja,
ali na našoj koži mladost još povremeno zamiriše.
U obrisima èekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima æe naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepuštamo poèetku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav.

Zal Kopp

Ljubavi moja. Tražim te ponovo
tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu
izmeðu snijega što pada i vatre umiruæeg
na tvome licu, ispod tvoje haljine,
u zraku koji izgovaraš.

Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada:
tu je kišno ljeto, godina, grana trešnje,
tu je tvoje tijelo od voska na kome je more
ostavilo svoj sjenoviti kriz. Gorèina,

prazno nebo, tjeskoba, lude rijeèi
na koje ne pristajem dok silazim
izmeðu tvojih ruku i tražim
nagi plaè što ispunjava moja usta.

Ljubavi moja, uzdrhtala na kiši, ona
koja spava na mojoj postelji, prekrivena
mojom rukom, ona koja ne razlikuje više
to što sam stvorio i to što me napušta.

I moju žeð sa tragovima bezumne soli.


Z. Golob

Jedna intimna istorija

U prvi sumrak letnje noæi jedne
Ja sam Vas prvom u životu sreo;
Kroz srebrnasto maglièasti veo
Ja spazih Vašeg lica crte èedne.

I moje oèi, zemne, slasti žedne
Upreše u Vas pogled dosta smeo;
Taj smeli pogled kao da je hteo
da izda tajne jedne duše bedne.

Upoznasmo se. I da bih Vas gled'o
Izbliže podjoh s Vama naporedo;
I celog puta ja oèiju svojih

Ne skidoh sa Vas. I mada smo dosta
Sa društvom išli, meni želja osta:
Ja oèi svoje dosta ne napojih...

Velimir Rajiæ

ŽELJA

Želim da sam s tobom stopljena u æutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuðena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra èula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama poène da se spira...

Zagledam u sebe, tražim tvoje oèi,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kroèim
i ne mogu ništa osim da te želim...

Dragana Konstantinoviæ

LJUBAV SA MNOM

Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rusenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoca je u svijetu i neljubav ljudska- da,
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoca susreta sa istinom.


Vesna Krmpotic

TEBI, LJUBAVI

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoèim
ovaj moj iskrièav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoèim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poèetke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noæ smenjuje dan...

I veæ mi sve nade streme
put tog tananog zraèka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puèe u meni
poput zrelog maslaèka
i ode nošen neèim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne èežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teèe...
Da obavijem ti sve bi'
najèulnije dubine...

Prizivam bledo veèe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo veæ bilo
ili æe sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teèe
i ja bih samo da dajem
dok se juèe kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stiæi do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni èežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaèa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoæe li zaista moæi
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žuækaste niti
oseæam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veèe
tvoje mi telo krije,
poèinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veènog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i èini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do èega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veæa postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...


Dragana Konstantinoviæ

LJUBAVNA PESMA

Kako da dusu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom nece je tvoje
njihati daljine.

ali, ipak, sve sto dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.

Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.

R.M. Rilke

SVE TE VODILO K MENI

Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
sve te vodilo k meni veæ od prvih koraka.
Mada ništa nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".

Sve te vodilo k meni, sve što rode samoæe,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploèe.
Kad te baci kao laðu noæni val do moga praga,
nije bilo teško znati da mi moraš biti draga,
da mi moraš biti draga...

Sve te vodilo k meni; tvoje oèi i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva.
Mi smo bili na poèetku istim vinom opijeni,
i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni.

Sve te vodilo k meni...

Mi smo bili na pošetku istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni.

Arsen Dediæ

Ljubavi moja ne reci ništa više
Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje
Kao kamen dugo glacan izmedu dlanova mojih ruku
Kao kamen hitar i kamen težak
I dubok svojim padom kroz naš život
Dugim putovanjem i ništa ne susrecuci do samo ponor
Taj beskrajni put bez šuma da trajanje
I nespecavanje nikakve daleke vode rada užas
Nikakve površine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka
Ništa do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku
Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo
Ništa cak ni uzdah ni sinkopa zvuka
I ukoliko više pada i prolazi kroz tminu
Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brža
Ništa do samo zahuktali teret
Neprimetna pesma izgubljena
Izbegla lepota poneta i sudarena
Vec možda ili ne Ne još ne ljubav
Ništa do samo nepodnošljivo odlaganje bez mere
Smrvljavaju sigurnom užasno podmetnutom
Kamen ili srce stvar savršena
Jedna stvar dovršena a živa ipak
Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen
O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica
Kamen ipak kao svi kamenovi
Na kraju krajeva koji se zamara od svega
I završava time da bude samo grob
Cuj cuj Izgleda d apreko ograde bunarske
Nece preci krik udar ili lom
Vec nejasno i uzvitlano neodredeno zastrašeno
Svetlucanje bledih i cistih dubina
Slicno prividenjima u detinjskim pricama
Boja nas samih možda za poslednji put
I kao da je sve bilo iznenadno sve što još može biti
Došlo da nade objašnjenje jer je neko
Koga nisu videli da je ušao podigao zavesu prozora
A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina
Sad znam zašto sam roden na ovom svetu
Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija
U stvari sve je to samo lepršava varka
Venac od šarene hartije za jedno vece u siromašnoj kuci
Sad znam zašto sam roden
I kamen silazi dalje izmedu nebuloza
Šta li jegore šta li je dole u tome donjem nebu
Sve što sam kazao sve što sam ucinio sve što sam izgledao da sam
Lišce lišce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku
Evo ispred mene velike istine zime
Svaki covek ima sudbinu varnice Svaki covek je samo
Videni cvet a šta sam više nego svaki covek
Moja gordost je da sam voleo
Ništa drugo
A kamen se zariva bez kraja u prašinu u prašinu planete
U suštini sam samo malo vina prosutog a vino
Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro
Ništa drugo
Roden sam bio za te reci koje rekoh
Ljubavi moja

REÆI ÆU TI...


Reæi æu ti kako se zovem
i koliko sam sretan što æe šapat
tvoje nostalgije slagati mozaik mog imena
u vremenu koje smo zarobili i okovali,
dok su nam poljupci odjekivali
ovom tišinom - zvanom život.
Reæi æu ti svoje ime,
nek te ispuni zaboravom i moj lik u
tvoju sjenu nek pretvori,
kao tihu veæer u predveæerje dana
zvanog - dan kada sam te sreo.
Reæi æu ti kako se zovem
i slobodno izgovori tu izmišljenu æaroliju
kojom se raspoznaju gluhi,
izgovori i zaboravi ... i:
zaboravom svojim rodi me u sebi,
bez rijeæi, moje ime izgovaraj:
jedino ljubavlju svojom.

Z.Adilovic

Ljubavna pjesma


Kod tebe lezim u mraku
nalazim mir.
Nitko nije na svijetu
dobar kao mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom.
Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom
rastao bi se s tobom.
Kod tebe lezim u mraku
kao ptica u gnjijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.


B. Setterlind

Ne bira se ljubav


Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se oduprijeti možeš
niti preskoèiti dan.

Kao što ne možeš
tuði san usniti
niti okom drugim
vidjeti.

Volio bih da nisi ti
ona koju u ovom èasu
volim.


Pero Zubac

Na pragu predveèerja





Kao da mi je neko zavezao sve

misli u glavi i kao da mi ne da

poleteti pesmom u oblake

Tako sam ranjiva na pragu predveèerja

zbunjenim kišama okupana

buketima èežnje ispunjena

I kad prolije se miris belih

jorgovana u vrtu

Doðe mi vriskom dohvatiti mesec

i ogoliti ljepotu neba

Šutnjom obeshrabriti tvoje pohode

po mojim usnama

Beskrajno dugo stajati na osami

dok mi vetar drhti kroz tijelo

Dopustit æu tvojim koracima

zajednièko trèanje prema zvezdama

Jer želja za tobom uvek je jaèa

od svih zabrana koje mi rovare u

mislima...

Tebi ljubavi

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoèim
ovaj moj iskrièav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoèim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poèetke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noæ smenjuje dan...

I veæ mi sve nade streme
put tog tananog zraèka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puèe u meni
poput zrelog maslaèka
i ode nošen neèim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne èežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teèe...
Da obavijem ti sve bi'
najèulnije dubine...

Prizivam bledo veèe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo veæ bilo
ili æe sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teèe
i ja bih samo da dajem
dok se juèe kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stiæi do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni èežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaèa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoæe li zaista moæi
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žuækaste niti
oseæam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veèe
tvoje mi telo krije,
poèinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veènog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i èini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do èega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veæa postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinoviæ

Okus ljubavi


Kad kao besmrtni ljubavnici uzivamo u nasoj postelji,
onda nikada ne zapocinjemo, vec oduvijek dolazimo ,
zalijevamo tijela poljupcima i ljubimo bez prestanka.
Tada nas nasa ljubav odmara u mirisnom lezaju zagrljaja,
ljubav, koja nasa ljuljanja vodi kroz vrtove strasti
i koja nema vremena za tjeskobne uspomene i sjecanja.
Od nas ne trazi pocetak nasih izvora, samo navire
i kad smo s njom povezani labirintima godisnjih doba,
jedno drugom svojim postojanjem odgovaramo.

Jednostavno, ta nasa ljubav nasim strastima kaplje,
jednostavna i s okusom mora se siri mekom ravnicom,
u mislima zapocinje, a u ustima zauvijek ostaje.
Moram te podsjetiti kako nas slastima, krisom posjecuje,
kako nase obrise stalno pokriva srebrnom mjesecinom,
moram, jer svojim okusom odjekuje u nasim nepcima.
I u ovoj noci, kad se otvaramo vjecnim osmjehom,
ona nas vjesto zavodi i strpljivo uzdasima promatra,
iz sebe crpi drhtanje i za nas priprema tihe dodire.

Ljubi nas i mi se u njoj, vrelinom usana ispreplicemo
i nikada ne priznaje udaljenosti, s nama je bliska,
poput jata ptica, na vrhove nasih obrva slijece i pjeva.
Ljubi nas i beskrajno nam se svojom njeznoscu udvara,
probudi ponekim nestrpljenjem i divlje zaigra ocima,
ali uvijek nas u sebi, tajanstveno i spokojno ispovijeda.
Prelijepa je ta nasa ljubav i lagana u svim dodirima boja
i kad uzdisemo divi nam se i raste, klanja nasem skladu,
prede milovanjima tisine u nama i nema granicu radosti.

Dok strujimo toplim naglaskom pozude, ta se nasa ljubav
odvija smireno i uporno, nepomucena bujicom zivota,
dogadja se tiho i neponovljivo u otkucajima nasih tijela.
Vjeruj mi, voli nas i raduje se, zbog nas zapravo postoji,
jednostavno, svakim trenutkom nas iskreno prozima
i na nasem licu, ona se smije izrazom zadovoljnog srca.
Ona nikada ne posustaje, niti strahuje, nema umora
i okusom svoje ljepote grli i ljubi sva nasa obzorja,
a sumnje, nase sumnje ljubavnika, sapatom prisvaja.

Zal Kopp

To lice ljubavi

To lice ljubavi
opasno i nezno
jedne se veceri javi
posle predugog dana.
Mozda je strelac bio
sa lukom
ili svirac
sa harfom.
Ne znam vise.
Zaista ne znam
znam samo
da me je ranio
mozda strelom
mozda pesmom.
Znam samo
da me je ranio
zanavek ranio
iz srca krv mi tece.
Vrela me suvise vrela
ljubavna rana pece.

Jacques Prever

Sala

Moje pesme
Stidljivo kucaju na tvoja vrata
Da se pred tobom poklone:
Hoces li mi otvoriti?

Moje pesme imaju
Zvuk svile poput sustanja
Tvoje haljine u predvorju.

Moje pesme mirisu
Kao ljupki zumbul
U tvom vrtu.

Moje pesme su
U boju krvi odevene,
U boju haljine tvoje
Sustave i sjajne.

Moje najlepse pesme blistaju,
One su kao ti!
Pred vratima stoje da ti se poklone:
Hoces li mi otvoriti?

H. Hese

Godine prolaze


Medju pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sacuvati
malu skrinju
s nasim rukovanjem,
nismo se trazili
pokraj predmeta
sto postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze nase tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
sto izdaju
sudbinu ove bezimene price,
dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima vec previse
da bismo na svima mogli ploviti.


Irena Vrkljan

stojan simic krpica



LJEPOTICE


Ljepotice,
svi
zude
za
tvojim
tijelom,
niko
ne
cezne
da
se uskladi
sa
tvojim
umom,
akamoli
da
usreci
tvoje
srce,
svako
iskoristen
od
svojih
utisaka,
a
samo
ja
besmrtnom
ljubavlju
volim
tvoju
dusu
sa
kojom
se,
u
ushitu,
sjedinjuje
moja
dusa
bivajuci
jedno
s
Bogom.

Flack Roberta - Killing Me Softly With His Song


I heard he sang a good song
I heard he had a style
And so I came to see him
To listen for a while
And there he was this young boy
A stranger to my eyes

Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life with his words
Killing me softly with his song

I felt all flushed with fever
Embarassed by the crowd
I felt he found my letters
And read each one out loud
I prayed that he would finish
But he just kept right on

Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life with his words
Killing me softly with his song

He sang as if he knew me
In all my dark despair
And then he looked right through me
As if I wasnt there
But he was there this stranger
Singing clear and strong

Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life with his words
Killing me softly with his song


Charles Fox
(1940)
performed by: Roberta Flack

Flack Roberta - Will You Still Love Me Tomorrow
(C.King/G.Goffin)

Tonight you're mine completely
You give your love so sweetly
Tonight the light of love is in your eyes
But will you love me tomorrow?
Is this a lasting treasure?
Or just a moment's pleasure?
Can I, can I believe the magic of your sigh?
Will you still love me tomorrow?
Tonight with words unspoken
You say that I'm the only one
But will my heart be broken
When the night meets the morning sun?
I'd like to know that your love
Is a love I can be sure of
So tell, tell me now, and I won't ask again
Will you still love me tomorrow?
Tell me now, and I won't ask again
Will you still love me?
Will you still love me?
Will you still love me tomorrow?