Hobi Grafika
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Go down
Nirvana
Nirvana
Novajlija
Novajlija
Female
Number of posts : 21
Age : 33
Lokacija : Belgrade
Registration date : 2008-04-20

Vladislav Petkoviæ DIS Empty Vladislav Petkoviæ DIS

Mon 28 Apr - 15:41
Vladislav Petkoviæ Dis (10. mart 1880, Zablaæe kod Èaèka - 16. maj 1917, kod Krfa), pesnik.

Veliki srpski pesnik i rodoljub. Radio kao uèitelj i carinski službenik. Bio je izveštaè sa fronta u Balkanskim ratovima. Za vreme Prvog svetskog rata prebegao je u Francusku. Pri povratku u Grèku brod na kome je plovio presreæe nemaèka podmornica kod Krfa i on biva potopljen.

Školovanje
Bio je sasvim osrednji ðak, ali je u sedmom razredu gimnazije u Èaèku napisao svoju prvu pesmu "Na prozoru sveæa gori" i to na nemaèkom jeziku koji jedva da je sricao. Dva puta æe bezuspešno pokušavati da položi maturu. Kada ni drugi put nije položio, ovog puta u Zajeèaru, on je predsednika komisije pozvao na èast: - Dozvolite da popijemo po èašu piva. Ja se ne ljutim, pravedno ste me oborili. Ali to nas ne èini neprijateljima. Ja èašæavam...

Dis je, dakle, bio proseèan uèenik, ali sa natproseènim pesnièkim talentom. Svojim dvema zbirkama poezije, zaslužio je mesto u skoro svim antologijama srpske poezije.

Da bi se oèuvala uspomena na ovog velikana naše poezije, zavièajna biblioteka koja nosi Disovo ime, organizuje veæ 37 godina kulturnu manifestaciju "Disovo proleæe". Disove sveèanosti poèinju 10. marta, na pesnikov roðendan, a završavaju se dodelom "Disove nagrade". "Disovo proleæe" podstièe stvaralaštvo mladih, pa svake godine nagraðuje najbolji rukopis za prvu pesnièku zbirku. U ediciji "Tokovi" objavljeno je do sada 19 knjiga, a mnogi dobitnici danas su postali poznata pesnièka imena.

Priredbu "pesništvu u èast" prate:

-list "Disovo proleæe";
-knjiga dobitnika i niz drugih publikacija koje veæ èine bogatu izdavaèku delatnost biblioteke;
-Disova nagrada.

Posao
U vojsku nije išao. Osloboðen je zbog uskih grudi i, po preporuci prijatelja, postaje privremeni uèitelj u selu Prliti ispod Vrške Èuke, a pokraj Zajeèara. Sve u nadi da æe imati dovoljno vremena da se posveti pjesmama. Teško je, ipak, biti raspevan u èamotinji i tišini, te on mnoge noæi provodi sa seljacima uz tabliæe i èokanje rakije. U grad odlazi jednom meseèno po platu, bez koje se ujutro vraæa u selo, nakon kafanske sedeljke. I novih trideset dana posta, do novog odlaska u Zajeèar.

To je trajalo dve godine, kada je odluèio da napusti uèiteljsko mesto i, s tek podignutom platom, krene u Beograd, jedini moguæi put za sve pesnike.

Ušao je sasvim tiho u društvo beogradskih velikana, u vreme kada se živelo po kafanama koje su bile i jedina sastajališta. Znalo se da se, kada izaðe, èasopis u kafani proèita od korica do korica. Kada se pojavi novo književno ime, kafane zabruje. Glumci su predstave nastavljali u kafanama. Ljudi su se u njima bratimili i krvili. Uzalud je uvaženi Jovan Skerliæ grmeo da je sve zlo od njih.

Visok i mršav, poduže kose i sasvim neobiènih brkova, s naoèarima iza kojih je vrebao zadivljujuæi pogled, bivši uèitelj iz okoline Zajeèara tek uz pomoæ Nušiæa uspeva da pronaðe prvo zaposlenje. Pesnik, koji æe kasnije postati stalni stanovnik bezmalo svih naših antologija, radio je kao kantardžija na savamalskoj trošarini i sa snebivanjem se žali prijateljima da povazdan mora da meri šljive.

Od prve plate štampao je podsetnicu na kojoj je pisalo samo Dis. Po svoj prilici, to je bila skraæenica, odnosno srednji slog njegovog imena VlaDISlav, mada su neki tvrdili da je to ime grada iz Danteovog "Pakla", a drugi da je to bio srpski srednjovekovni naziv za evropski zapad. Prilièno dugo nadimak je ispisivan iskljuèivo latinicom, kako ga je pisao i sam pesnik, da bi odnedavno bio štampan i æiriliènim pismom.

Dva puta otpušten iz službe, živeo je ni od èega: od korektura i saradnje po dnevnim listovima, od neznanih i neviðenih poslova pesnika, koga je negativno kritikovao Jovan Skerliæ, najuticajniji kritièar tog vremena.

Brak
Njegov kafanski naèin života umnogome se izmenio posle vjenèanja sa Hristinom-Tinkom, mladom i lepom poštanskom službenicom koju je odmah smestio u svoje stihove. Brak su sklopili na jutrenju u staroj Markovoj crkvi. Ona je, kasnije, o tome ovako svedoèila:

- Venèanje? Bilo je za anegdotu, mada se preteruje, naroèito ono sa prstenom. Ja sam prsten bila zaboravila, a bez njega se nije moglo, pa je Disova sestra otrèala da ga donese. Doduše, kum je nudio alku od kišobrana, ali je pop objasnio da prstena mora biti...

Veoma privržen porodici, ali i prijateljima, Dis æe jednom reæi:

- Za èetiri godine braka nismo èetiri puta sami, bez gostiju, ni ruèali ni veèerali.

Na svet je došlo i njihovo dvoje dece, Gordana i Mutimir, ali i ratovi, balkanski i svetski, rastanak...

Knjige
Dis je pesnik iracionalnog, on slike nalazi u podsvesnom. Pesnik je sumornih raspoloženja i èak oèaja, njegov je izraz setan i muzikalan. Jovan Skerliæ ga je kritikovao, jer se Dis nije uklapao u njegov ideal naprednog pesnika. Kasnija kritika, poèevši od Isidore Sekuliæ, uvrstila je Disa meðu najbolje srpske pesnike nalazeæi da je uveo u srpsku poeziju modernu poetiku i nov senzibilitet, i pored izvesnih jezièkih nebrižljivosti.

Knjigu "Utopljene duše" Dis je objavio 1911. godine. Štampao ju je o svom trošku, jer nije bilo izdavaèa koji bi objavio poeziju pjesnika za koju je Jovan Skerliæ, tada najuticajnija liènost srpske kritike, tvrdio da "jeste jedna neuka i gruba imitacija". Poezija "Utopljenih duša" je negatorska, boleæiva, plaèna i crna. Uvodi u nju bodlerovske motive što predstavlja novinu, ali tu je prisutan i motiv umrle drage, koga nalazimo i u narodnoj lirskoj poeziji. Njegova poezija ide u iracionalno, u njoj su Disovi snovi i njegove tišine.

Zbirka poezije "Mi èekamo cara" napisana je 1913. godine. Njegovi kafanski prijatelji su govorili da bi bilo bolje da ju je naslovio "Mi èekamo para". U ovoj zbirci pjesnik je nastojao da izrazi slavu svoje otadžbine. To, meðutim, nije radio klikæuæi u nacionalnom ponosu, kao drugi pjesnici, nego je tužno lutao po zgarištima i truleži. Zbog toga su mnogi kritièari smatrali da je ova zbirka slaba u celini te da su stihovi zveèeæi prazni i jeftino patetièni.

Disova nagrada
Dodeljuje se svake godine, žiri zaseda u Èaèku. Nagradu je 2007. godine dobio Milan Ðorðeviæ. Novèani deo nagrade je 160.000 dinara a nagrada se uruèuje na završnoj sveèanosti "Disovog proleæa" koje je 2007. održano po 44. put.
Nirvana
Nirvana
Novajlija
Novajlija
Female
Number of posts : 21
Age : 33
Lokacija : Belgrade
Registration date : 2008-04-20

Vladislav Petkoviæ DIS Empty Re: Vladislav Petkoviæ DIS

Mon 28 Apr - 15:44
G.



Hodi.Ostavi sve sto je za nama.

Neka nas susret pokrije minute,

Velike misli po kojima cute,

Gde zivot ide k`o jesen granama.



Ponoc i sunce odjek su menama.

Zavoli sebe kroz nesrecu krute

I mene s njima.Nek lepoti pute

Pokaze mladost dok je jos sa nama.



Osmehom dusu i rane zakloni.

Zapali cula.neka srce tako

Predje u usne k`o vetar u zvuke.



Nek trenut ovaj i bol sto nas goni

Rasklopi nebo i utuli pak`o..

Poljubac, k`o smrt, ne vidi jauke.
Nirvana
Nirvana
Novajlija
Novajlija
Female
Number of posts : 21
Age : 33
Lokacija : Belgrade
Registration date : 2008-04-20

Vladislav Petkoviæ DIS Empty Re: Vladislav Petkoviæ DIS

Mon 28 Apr - 15:51
POENTA



Jedva cekam vece da i meni svane
Jer ja nemam dana.K`o pustarom pesak

Misli, zraci pali u sjaj, ledni blesak,

I vidi se zivot, zima k`o dve rane.



Mladost i sve cvece stvori se pred okom.

Ja osecam iz njih kako bol se vije..

Zamirisa uzdah iz onog sto nije,

Sto ostaje, trune, u snu u dubokom.



Al` zemlji ce sunce veselo da grane,

Maj ce vedar ici, probudice goru.

Njoj promena nosi prolece i zoru,

Jedva cekam vece da i meni svane.
Nirvana
Nirvana
Novajlija
Novajlija
Female
Number of posts : 21
Age : 33
Lokacija : Belgrade
Registration date : 2008-04-20

Vladislav Petkoviæ DIS Empty Re: Vladislav Petkoviæ DIS

Mon 28 Apr - 15:55
UTOPLJENE DUSE


Jos jednom samo, o, da mi je dici

Ispod zivota svet umrlih nada,

Jos jednom samo, o, da mi je ici

Prostorom snova pod vidikom jada.



Potajna slabost i zudnja ka sreci,

Skrivene misli u boji ljubavi,

Njen pogled nekad sve sto znade reci,

Jos jednom samo da je da se javi.



U harmoniji svetlosti i tame,

Lik duse trajno gde se od nas krije,

Gde svesti nema, vec ideje same,

Otkud bol slece, da osecaj svije



U meni o njoj, o lepoti, cvecu

I o mladosti – o jos jednom samo,

Da mi je da se moje misli krecu,

Da mi je da sam jos jedanput tamo.



Da mi je da sam u predelima onim,

Gde su mladost, san i uspomene,

Kod negda svojih da je da se sklonim

S lepotom njenom sto k`o miris vene.



Il` da je groblja, senki, vetra, zvuka

I igre mrtvih, avetinja kolo,

Da je bolova, secanja, jauka –

Znamenja, da sam nekad i ja vol`o.



Al` nije.Ja znam svi ti dani stari,

I zelje, njena tuga i lepota,

I nezne veze osmeha i cari

Nemaju vise za mene zivota.



Nemaju vise zivota ni za nju

Sva njena ljubav i moja stradanja,

Dremez i suton i nocu i danju.

Nama se spava. Nama se ne sanja.



Gube se redom, trunu pod zivotom

Aleje bola i podneblja plava,

I moja lira sa njenom lepotom,

Tugom i srecom…Da je da se spava.



I samo katkad, al` to retko biva,

Nju kada vidim posred ovih zala,

Prilazi k meni neka magla siva,

Nagovest bleda dalekih obala.



Gledeci dugo taj magleni veo,

Kamo se dani moji razasuse,

Siri se pokrov velik, prostran, beo,

Pod kojim leze utopljene duse.
Sponsored content

Vladislav Petkoviæ DIS Empty Re: Vladislav Petkoviæ DIS

Back to top
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum