Hobi Grafika
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Mika Antic

+7
ogycko
lilly14
svetlost
MedenoSrce
Sonja
Osnivac foruma
luche
11 posters
Go down
luche
luche
Bad cop
Bad cop
Female
Number of posts : 6708
Age : 48
Lokacija : u zabludi da sam na pravom putu...
Registration date : 2006-08-29
http://forum.astro-art.net/index.php

Mika Antic Empty Mika Antic

Sun 9 Mar - 18:39
Ekspres za sever

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noæas.

Tvoje ruke bele kao samoæa.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voæa.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom deèaèkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavièara,

i èudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još nesluæene predele,
da drveæu poželim najlepšu laku noæ
na svetu,

da se vrtim kao lišæe,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.
luche
luche
Bad cop
Bad cop
Female
Number of posts : 6708
Age : 48
Lokacija : u zabludi da sam na pravom putu...
Registration date : 2006-08-29
http://forum.astro-art.net/index.php

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 18:40
SENKA

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoæu uz mene noæas da kreneš.
Ma bili svetovi crni, il beli,
ma bili putevi hladni, il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoæu da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoæu uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronaðeš hleba komadiæ beli,
pronaðeš sunca komadiæ vreli,
pronaðeš života komadiæ zreli.
Il crkneš, ako cræi treba zbog
svega što smo najlepše hteli.
avatar
Osnivac foruma
PSP umetnik
PSP umetnik
Female
Number of posts : 10319
Age : 45
Registration date : 2006-08-28

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 19:02
otkud ti danas Mika oh

Mika o deci



"Kad upotrebim reè dete, pokušavam da joj dam dostojanstvo jedne ogromne bezazlenosti, koja je tako bar mislim, najveæa svetlost u ljudima."

Mika: "Èesto nisam uspevao da je dozovem. Tu maštu za koju sam govorio da treba, za sve deèake i devojèice, zagnjurene u jastuke noæi, kao lokomotiva da juri.
Mašta je èarolija.
Možda ju je najtaènije definisala ona moja dugorepa, brbljiva, sveznajuæa i prozraèna ptica: najvažnije na svetu to je umeti videti vetar i èuti sneg kako pada; umeti dotaæi prstom sumrak na prvom uglu i osetiti na usni sanjivi ukus meseèine.
Mašta je moja prva ljubav."



Bezbroj balavaca i svrca

"Svaka prava toplina ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.

Svako veliko dete nosi u sebi bezbroj
balavaca i švræa.

Ovaj ogromni život prepun je kao saæe
I sve te buvice sreæe
i sumnji
i slutnji
i snova
- armija nežnosti cela,
moli nas da im svakom po jedno zrno srca
æušnemo krišom pod krilo.

Jer bez tih malenih srca
što drhte duboko u nama
šæuæurena i bela,
ne bi ni velikog srca,
ne bi ni velikog belog,
- nièega ne bi bilo.

pa i nas,
eto,
ovakvih;
èudnih i lepo ludih,
zar misliš da bi nas bio?

Nikad nas ne bi bilo."




Ako postanes covek na carobnoj stazi zivota

Ništa ti ne razumeš, moj najroðeniji blesane,
uobraženi prinèe koga je život razmazio.
Da znaš kolike sam noæi uznemirene i besane
drhtao kraj tvog uzglavlja, pokrivao te i pazio.
Ti si za mene još uvek parèe tek roðenog mesa:
onaj musavko što vrišti i celu kuæu potresa.

Ja sam te, namæoru lepi, nauèio da hodaš.
Svima sam plaæao piæe kad su ti zubi nikli.
Ja sam ti digao oèi ka nebu sa prljavog poda
– a onda smo se,
odjednom,
jedan od drugog odvikli,
kao da sve što kažem zaista ne razumeš
i kao da sve što umem – ti triput bolje umeš.

U redu, visoèanstvo, ja sam te ljuljao... kupao...
ponosio se tobom...
nemušte reèi sricao...
I dosta svoje mladosti zbog tebe sam polupao
pa kad je u svet trebalo – zbog tebe nisam se micao,
nego sam sivkasto èamio,
moj naduvenko mili,
da bi tvoj život vredeo i dani valjani bili.

Danas kad roðendan slaviš, sve æu sveèane torte
pobacati kroz prozor na užas rodbine cele.
Ti znaš: ja sam tvoj otac.
Mi smo od one sorte
što ne sme da zadrhti kad odapinje strele.
Možda je pomalo dockan, ali sve æu ti reæi
i drugarski
i tužno
i grubo
i srneæi.

Propustio sam godine.
Ispustio te iz ruku.
Sve tvoje slabe ocene moljakanjem sam rešio.
Veèito sam se svaðao kad te drugi istuku.
Bio si moje najdraže i tu sam najteže pogrešio.
Èetrnaest ti je godina i zar te stvarno ne vreða
da stalno za tebe podmeæem i dušu i glavu i leða?

Hoæu da jasno kažeš kad misliš da budeš muškarac.
Zar treba i sutra da rešavam sve što ti odraslom fali?
– Tata, škripi u braku...
– Na poslu...
– Daj za džeparac...
A ja ti i dalje pomažem, jer te volim i žalim.
Ne èestitam ti roðendan.
Mi smo se uzalud borili.
I stvarali smo èuda, a ništa nismo stvorili.

I evo, danas ti dajem reè roditeljsku i mušku:
ako ne postaneš èovek na ovoj tek zapoèetoj
èarobnoj stazi života,
- moram ti razbiti njušku,
makar oženjen bio,
makar u trideset petoj.
Nikad te tukao nisam – to za deèake nije.
Al' sutra,
odrasli prinèe,
videæeš kako se bije."


Ko zna glasove misli...
Pišem umesto tebe Snežani i Alisi. Šaljem telegrame Pinokiju i Malom Princu. Javljam se bar jednom dnevno telefonom Galebu Džonatanu Livingstonu i Pepeljugi. Ali ni reèi odgovora. Znaèi da misle na nas. Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora. Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem.
avatar
Osnivac foruma
PSP umetnik
PSP umetnik
Female
Number of posts : 10319
Age : 45
Registration date : 2006-08-28

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 19:04
Praznièna poruka u stihu

Èudi se svemu bezazleno, kao da si se rodio prvi put. Ali ostavljaj dokaze iza sebe, oprezno kao da tu postojiš poslednji put. I voli najžešæom nežnošæu, kao da živiš jedini put i nikad više.
avatar
Osnivac foruma
PSP umetnik
PSP umetnik
Female
Number of posts : 10319
Age : 45
Registration date : 2006-08-28

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 19:06
Pesma za nas dvoje

Znam, mora biti da je tako:

nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreæe njene
i sreæe moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Èupa drveæu žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?

Dan je niz mutne ulice prosut.

Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.

Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il' je veæ bilo?
Trebalo korak?

Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajuæi prošla.

Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?

Da. Mora biti da je tako.
luche
luche
Bad cop
Bad cop
Female
Number of posts : 6708
Age : 48
Lokacija : u zabludi da sam na pravom putu...
Registration date : 2006-08-29
http://forum.astro-art.net/index.php

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 20:17
Libellula wrote:otkud ti danas Mika oh
na jednom drugom forumu neka cura je stavila njegovu pesmu, pa sam htela pogledati jos neku, pa mi je palo na pamet da bismo ovde mogli lepo po pesnicima razvrstati pesme, da ne budu zbijeni u ljubavnoj poeziji, i tako osmeh
a i sentimentalna sam nesto... Rolling Eyes
luche
luche
Bad cop
Bad cop
Female
Number of posts : 6708
Age : 48
Lokacija : u zabludi da sam na pravom putu...
Registration date : 2006-08-29
http://forum.astro-art.net/index.php

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 22:49
Jastuk za dvoje

Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obiène sreæe.
I nemam obiène grehove.
Podeliæu s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu èaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Èak i kad ti se èini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Biæemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti.
luche
luche
Bad cop
Bad cop
Female
Number of posts : 6708
Age : 48
Lokacija : u zabludi da sam na pravom putu...
Registration date : 2006-08-29
http://forum.astro-art.net/index.php

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 9 Mar - 22:59
EPILOG

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da æu iæi pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu.

Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Meðu nogama drveæa polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na sirovom suncu.

Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo mlaz usirenog poraza
kao streljanom vojnom beguncu.

Proletele su ogromne zlatne koèije
kroz naše utrnule oèi,
- a mi ih saèuvali nismo.
Nešto mlado nam je rzalo na usni i uvelo
Gorko od smeha i slatko do plaèa.
Dozvolite mi da posle svega
dalekoj nekoj gosdpoðici napišem jedno pismo,
onako malo nostalgièno
kao što pišu senilni penzionisani admirali
preživeloj posadi sa potopljenog razaraèa.

Gospoðice,
kazaæu,
gospoðice,
sve je,
sve je,
sve je gotovo.
Ovde cveæe pokojno
prodaju razliveno u parfemske flaše.
I sve je,
sve je,
sve je spokojno
kao da vetar nikad nije šamarao drvored
i po oknu se pleo.

Gospoðice,
kazaæu,
u ovu jesen,
frigidnu kao turistkinja sa skandinavskim pasošem,
to što sam odjednom sed ne znaèi da sam beo.

Ti si jedina nahranila svu moju glad
sa ono malo mesa i sna.
Jedina si bila sita od ono malo mojih noktiju
i dlanova.
Voleo bih da tvoji buduæi sinovi naslede boju moga glasa
i kæeri nose moju tugu u prsluèiæima od svile.
Voelo bih da saèuvaš moje najdivnije vrhove
na horizontalama tvog dna
i proneseš moje oèi kroz tišinu tuðih oèiju
i stanova,
i moj oktobar kroz sve tuðe aprile.

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraæam.
Hiljadu puta ponovo se plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli,
ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko te plaæa?
Da li sam još uvek meðu svim tvojim životima
onaj komadiæ najplavijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saæa?

Ovde kod mene
dani imaju ukus piva i dosade.
Ponekad kaplju kiše
èudno,
spokojno.
Nemam volje ni da živim ni da se ubijem.
Sasvim sam nalik na laðu koja luta bez posade
i ne želi da zbriše
sa svoga oka nešto uzaludno,
nešto pokojno,
nešto golubije.

Možda je dobro da znaš:
posle tebe žene nemaju pravo ništa da uobražavaju.
Nekad prvi žutokljunac republike,
danas - mogu da podignem zarozane èarape
lièno bogorodici
u dostojanstvo prerušen.

Sve moje nežnosti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mali žuti psi
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospoðe keruše.
Sasvim sam zakopèan od sluzokože do duše.
Ova 32 zuba još uvek ljubav samo za tebe onako jecaju
i onako pevuše.

Ti me svakako razumeš:
sve je,
sve je
sve je gotovo.
Uplašeno sam pijan
i prazan
i sam.
Ponekad neko naiðe da me zabrinuto voli i pazi,
neko kome otkrivam sve tvoje putokaze
do mog usijanog temena.
Nikome nemoj reæi
ali ja,
koji najmanje znam o sreæi,
hteo bih malo nespretne sreæe tom nekom novom da dam
i dok umire drveæe i vetar po lišæu gazi
hteo bih da mu bude dobro u ime izvesnog aorista moje ljubavi
i davnoprošlog vremena.

Možda neæeš verovati:
i sa hotelima sam raskrstio sasvim neopaženo.
Sve mi hoteli nekako lièe na istu bajku
i postelje u sobama smeškaju se na isti glas.
Svi se portiri na isti naèin brinu
onako malo roðaèki kad im laku noæ kažemo.
Svi se portiri isto onako brinu,
majke mi,
kao da znaju za nas.

Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
Pijana od hladnoæe subotnja noæ se valja.
Satovi su veæ odavno poveèerje odsvirali.

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
jedino možda to da si ostala najlepša medalja
iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

Gospoðice,
ja nisam za tobom bio onako obièno,
gimnazijski zanesen.
U meni je sve do tabana minirano.

Inaèe,
zapamtio sam:
ljubav je najgolubija samo u onim kricima
koji se poklone prvima.
Dozvoli da se zato zbog neèeg u sebi
nasmešim u ovu jesen
pomalo krišom,
kroz suze,
pomalo demodirano,
ja, tvoj najnežniji pastuv meðu pesnicima,
ja, tvoj najsuroviji pesnik meðu pastuvima.
Sonja
Sonja
Efficiency Miracle
Efficiency Miracle
Female
Number of posts : 3768
Age : 51
Lokacija : Kanada
Raspolozenje : heh
Registration date : 2006-11-22

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Mon 10 Mar - 22:28
Mi smo se suviše sretali na raskršæima neznanim
Mada smo razlièitim putevima koraèali
Tinjalo nebo veèernje u šiprazima zvezdanim
I uvek oblaci ždralova sa proleæem se vraæali.

Mi smo se suviše sretali a reèi rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za èasak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskršæa su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo èekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskršæu neæu te videti više
Pružiæeš nekome dlanove, prestaæe putovanja
I pod krov neki svratiæeš da se skloniš od kiše.

Spustiæu tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otiæi nabranih veða
Jer meni život prestaje ako siðem sa staza
I pred neèijim vratima skinem torbu sa leða.

Mika Antiæ
Sonja
Sonja
Efficiency Miracle
Efficiency Miracle
Female
Number of posts : 3768
Age : 51
Lokacija : Kanada
Raspolozenje : heh
Registration date : 2006-11-22

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Mon 10 Mar - 22:29
OPOMENA

Važno je, možda, i to da znamo:
èovek je željan tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaæemo tek ako kažemo
reèi iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moæi æe neko i nas da sretne.
Sonja
Sonja
Efficiency Miracle
Efficiency Miracle
Female
Number of posts : 3768
Age : 51
Lokacija : Kanada
Raspolozenje : heh
Registration date : 2006-11-22

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Mon 10 Mar - 22:30
Dodirom tvojih misli
prostori sebe otkrivaju.
Dužina tvog vida
tinja i pokreæe krvotok
još nenaèetih svetova.
Letiš na èarobnom æilimu
i dižeš se za pticama
tamo gde je sve prozirno,
sve u jednoj dimenziji
kao na deèijem crtežu,
al ima neèeg ljudskog,
dubljeg od èoveèanstva.
Tamo te èekam budan
u svom kosmièkom snu.

Mika Antiæ
MedenoSrce
MedenoSrce
2. Stepen
2. Stepen
Female
Number of posts : 179
Age : 47
Lokacija : Kikinda
Posao/dokolice : :-))
Registration date : 2008-10-24

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Fri 24 Oct - 23:44
Mika Antic 38059a0385
svetlost
svetlost
Open heart
Open heart
Female
Number of posts : 6484
Age : 54
Lokacija : Valjevo
Raspolozenje : ;)
Registration date : 2009-02-05

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 4 Oct - 21:54
Plava zvezda


Iza suma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noæas tebe èeka èudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

Èak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setis.
Kad zazmuriš i kad zaspis, ti pokušaj da je èuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš i saèuvaš kad se vratiš.

Ali pazi:
Ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nadje... treæa... peta...
mora u snu da se zadje na kraj sveta
i još dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Što se èudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znaèi, mnogo vredi.

Ja ti neæu reæi šta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je naðeš - sam æeš znati.
Sad je tajna.
lilly14
lilly14
Cutting Mind
Cutting Mind
Female
Number of posts : 5602
Age : 46
Lokacija : Beograd
Registration date : 2008-05-18

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 4 Oct - 22:12
Meni je ovo njegova najlepsa pesma oh (malo je dugacka)
BESMRTNA PESMA

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda æe i u tebi
odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znaèi živeti?

Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te èeka ona
lepa, al lukava duga.

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaæi vazduh.
Prestiži vetar i ptice.

Jer svaka veènost je kratka.

Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.

Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!

I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleæa sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Veèno sam išao.
Išao...

Ispredi iz svoje aorte
pozlaæen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte èuðenja.

I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
veæ kao stalni doèek
i stalni poèetak buðenja.


2.

A onda, veæ jednom ozbiljno
razmisli šta znaèi i umreti
i gde to nestaje èovek.

Šta ga to zauvek ište.

Nemoj iæi na groblja.
Ništa neæeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.

Igrajuæi se nemira
i svojih bezoblièja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zaðeš
u nove slojeve razuma?
U susedne buduænosti?

Objasniæu ti to nekada
ako me tamo naðeš.

Znaš šta æu ti uèiniti:
pokvariæu ti igraèku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.

Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.

Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.

Prepoznaæeš me po æutanju.
Veèni ne razgovaraju.

Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.

Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.

Posle bezbroj roðenja
i nekih sitnièavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao

ne znaèi jedan život,

stvarno naiði do mene
da te dotaknem svetlošæu
i pretvorim u misao.

I najdalja buduænost
ima svoju buduænost,
koja u sebi èuje
svoje buduænosti glas.

I nema praznih svetova.

To, èega nismo svesni,
nije nepostojanje,
veæ postojanje bez nas.


3.

Ako ti jave: umro sam,
evo šta æe to biti.

Hiljade šarenih riba
lepršaæe mi kroz oko.
I zemlja æe me skriti.
I korov æe me skriti.

A ja æu za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
veæ samo trenutnih granica.

Jedriæu nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaæu ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore buduænosti
lepotom nevidljivih krila.

I kao neèujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiæu sam o sebi
kao o zlatnom remenu.

Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeæu u mestu, a stizaæu
i nestajaæu u vremenu.

Odmoriæu se od sporednog
kao galaktièka jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.

Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.

Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.

Odmoriæu se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?

Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?

Znas, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.

Nista se u meni neæe
ugasiti ni skratiti.

Samo æu,
obièno tako,
jedne sluèajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se oèiju vratiti.

Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što poèinim,
osumnjièen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
veæ novom, veæom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
veæ neèim drukèije živim.

Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.

Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.

Nikad se nemoj muèiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.


4.

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleæu
neko me sluèajno pobrka
sa umornima i starima.

Nigde toliko ljudi
kao u jednom èoveku.

Nigde toliko drukèijeg
kao u istim stvarima.

Proèeprkaš li prostore,
iskopaæeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.

Biti ljudski višestruk,
ne znaèi biti rašèoveèen.

Ja jesam deljiv sa svaèim,
ali ne i razoriv.

A sva ta èudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.

Znaš šta su proroèanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.

Pa što bismo se opraštali?
Èega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Nemoj da budeš tužan.

Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
èudno drag.

Noæu kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.

To neka bude tajna.

Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.

Miroslav Antiæ
ogycko
ogycko
1. stepen
1. stepen
Female
Number of posts : 92
Age : 38
Registration date : 2009-09-04

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Fri 30 Oct - 18:34
"U celom svetu kad pišu bajke - bio jednom,
bilo jednom, uveravaju te da je to istina.

Jedino u Zakavkazju pocinju bajku:
Bilo jednom, a možda i nije bilo.
Ti veruj ako hoceš, a možda i ne moraš.

Kad je reè o meni - stvar treba završiti zakavkaski

Bio jednom, a možda i nije bio..."

Miroslav Antic
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:00
Čarolija

Nekom zabranjuju zvezde
nekom krila i laste,
ja ne zabranjujem ništa
sme se sve što se ne sme.

Samo jedno te molim,
pokušaj da ne rasteš,
ni mrvu za inat
do kraja ove pesme.

U toj se pesmi živi
slobodno i ludo,
možeš da izmišljaš, maštaš,
da radiš sve naopako.

U njoj i najveće čudo,
prestaje da bude čudo,
jer sve što poželiš kad zažmuriš,
ostaje zauvek tako.

Isturi hrabro i divno,
prkose detinjaste,
i laži sebe samog,
sme se sve što se ne sme.

I sme se više od svega!

Jedino nemoj da rasteš
za inat i tebi i meni
do kraja ove pesme.

I svaki put kad te slome,
pa moraš nov san da stvaraš,
ne sanjaj ga u mraku,
dotrči bliže zori,
na pragu ove pesme
tako se divno bori.

I kad namigneš samo,
i osmehneš se polako
izbroj u sebi do deset,
i to u večnost pretvori,
i sve što žmureći smisliš,
ostaće zauvek tako!

Mika Antić
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:02
ŽMURKE

Postoji nešto brzže i od same mogućnosti da se
čovek sporazume sa svojom mišlju.Nekakva
groznica uobrazilje. Čarolija.
Trag koji se već dogodio unapred.

Sećam se svoje prve sškolske torbe. Nisam
žurio da je otvorim. Dugo sam je posmatrao,
obilazio oko nje i zamišljao u njoj
obilje neobičnih stvari.

I danas, evo, ako dobijem poklon, ne otvaram
ga danima. Lepše mi je da zamišljam šta
može biti unutra. Uvek je tako sa zatvorenim
stvarima.

I tek kad oljustiš omot, prestaje svaka čarolija,
jer više nema smisla nijedna igra pogadjanja.

Jer sve je u nama kad žmurimo, a strano kad
otvorimo oči. I sve je naše dok želimo , a
tudje kad se ostvari.

Mi smo nalik na cvetove: rastemo u sebi,
unutra, u skladištima tajni i korenju energije.
Samo smo spolja dopadljivi, puni
boja i mirisa. A unutra, u nama, kipe
orijaška sunca.
Sve se to dogadja zato što nismo skinuli omot
sa svog još uvek pitomog i detinjastog
srca.

Dobivši sebe na poklon od ovog ovde jedinog
i nepovratnog života, mi u tom srcu
nosimo sve ono što postoji i što će tek
postojati u našim drugim životima.
I ne kvarimo ga kao igračku, da otkrijemo
čime voli. I ne kvarimo ga da vidimo čime
se boji i čime sanja.

Kad zvezde padaju avgusta, ne trči da ih
potražiš u travi. Ne sakupljaj ih po šumama i
ne vijaj za bregovima.
Samo zatvori oči. Bar ti znaš da se igraš
žmurke.

Uhvati ih u letu i sve će u tebe duboko
otkotrljati.

Zaželiš li se mora ili severnih snegova,zaželiš
li se planina, jezera ili pustinja, samo zažmuri
u svet, ne odmotavaj omot vida,
i sve će se u tebe zauvek naseliti i tu nastaniti.

Mika Antić
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:04
PUTOKAZI

Kad nekoga u prolazu pitaš: kako si, ti to sebe
proveravaš i sebe pitaš. Nauči se da umeš da
uplašiš svoj strah, umesto strah da tebe plaši.

Nauči se da umeš da zaboliš svoj bol, umesto
da on tebe boli. Nauči se da umeš da vodiš
svoje puteve, umesto putevi tebe da vode.
I nauči da umeš da odživiš svoj život, umesto
da on tebe živi. Jer njemu je svejedno da li nas
ima ili nema i da li, uopšte, i mislimo da mislimo.

Mika Antić
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:07
SAMOĆA

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.

Mika Antić
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:08
SAPUTNICI

Znam: sve se neće na jedan osmeh svesti.
Znam: neće svima jednako biti sunca.

Na istoj cesti uvek će se uplesti
Trag povratnika sa stopama begunca.

Hodaće oba u jednom istom smeru,
Tegleći svaki svoju drukčiju veru.

Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo,
Po istoj cesti teglimo živote i dane.

I uporedo, rame uz rame, idemo.
I lagaćemo kako se razumemo,

Sve dok na kraju ne stignemo
Tim istim pravcem na dve suprotne strane.

Mika Antić
Nevena13
Nevena13
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 1321
Age : 59
Lokacija : Novi Sad
Raspolozenje : Znatizeljno
Registration date : 2010-07-29

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 8 Aug - 17:11
Nepovratna pesma


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i čarlija tvoj početak.
Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

Mika Antić
tsladja
tsladja
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 715
Age : 46
Lokacija : Nis
Raspolozenje : :o)
Registration date : 2010-08-14
https://tsladja.jux.com/

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 15 Aug - 23:43
SAVRŠENSTVO VATRE

Miroslav Antić

Znam da ja nisam u svemu samo čovek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.

Nevolje je u tome šo ne znam kako da prepoznam
gde sam udešen tako neverovatno nesrećno

da upetljavam sebe u pretakanje večnosti u večnost
i svemu pristajem da sam posuda,

da sam ram koji obmanjuju da je ikona,
da sam ikona koju varaju da je boja,

da sam boja kojoj predskazuju da je smisao,
i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se šta je.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,
što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

Ako te uprlja blato i otruje gorčina
oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.

Moralni zakon vode je: da udavi.
A vatre: da sagori sve što joj je u zagrljaju.

Blatu je umetnost da blati. Gorčini da je žešća.
Oni u tome vide čistotu dobrih običaja.

Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.

Tvoje je s kim si, kud prolaziš i šta gutaš.
I zato, sve što ti je strano posmatraj

blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.



tsladja
tsladja
3. Stepen
3. Stepen
Female
Number of posts : 715
Age : 46
Lokacija : Nis
Raspolozenje : :o)
Registration date : 2010-08-14
https://tsladja.jux.com/

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Sun 15 Aug - 23:45
MOSTOVI

Miroslav Antić

U meni večeras jedna reka
razbija ogromna brda daleka,
muči se,
urliče,
razmiče klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce
i peče
i kroz oči mi kipi i teče.

U tebi večeras ista reka
čudno je meka.
Sva je od mleka.
I čas je srebrna.
I čas je plava.
U njoj se tišina odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.

Zato su naše sređe i tuge
uvek drugačije istovetne.


V.G
V.G
2. Stepen
2. Stepen
Female
Number of posts : 189
Age : 47
Registration date : 2011-11-02

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Wed 2 Nov - 16:59
"Vetre,
izvolite samo,
pobacajte lišće u reku,
kao deca svoje raspukle balone."
avatar
Dijanna
Novajlija
Novajlija
Female
Number of posts : 1
Age : 32
Registration date : 2012-10-08

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Mon 8 Oct - 15:02
Jedna od omiljenih <3


Da li sam svuda gde su mi tragovi?
Ko zna s čim sam se spajao
a nisam ga ni takao.
Možda sam boravio i u svom životu,
možda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini čovek
koji sumnja u sebe.
Sve češće mi se čini
da nisam nikakav oblik,
već da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo,
prepušten sunčevom vetru,
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Teško je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je čudno čak i umreti
jer ja se ne završavam.
Sponsored content

Mika Antic Empty Re: Mika Antic

Back to top
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum